(111) Trebalo bi predvidjeti odredbe za mogućnost prijenosa u određenim okolnostima kada je ispitanik dao izričitu privolu, ako je prijenos povremen i nužan s obzirom na ugovor ili pravni zahtjev, neovisno o tome je li u sudskom, upravnom ili bilo kojem izvansudskom postupku, uključujući i postupke pred regulatornim tijelima. Trebalo bi također omogućiti prijenose u slučaju važnih razloga od javnog interesa propisanih pravom Unije ili pravom države članice ili kada se prijenos obavlja iz registra uspostavljenog zakonom i namijenjenog uvidu javnosti ili osoba koje imaju legitiman interes. U potonjem slučaju takav prijenos ne bi trebao uključivati cjelokupne osobne podatke ili cijele kategorije podataka koje sadrži evidencija i, ako je evidencija namijenjena uvidu osoba koje imaju legitimni interes, prijenos bi se trebao obaviti samo na zahtjev tih osoba ili ako su te osobe primatelji, u potpunosti uzimajući u obzir interese i temeljna prava ispitanika.

(112) Ta bi se odstupanja posebno trebala primjenjivati na prijenose podataka koji se traže i nužni su iz važnih razloga od javnog interesa, na primjer u slučajevima međunarodne razmjene podataka između tijela nadležnih za tržišno natjecanje, poreznih i carinskih uprava, među financijskim nadzornim tijelima, među službama nadležnim za pitanja socijalne sigurnosti ili za javno zdravlje, na primjer u slučaju praćenja kontakata kod zaraznih bolesti ili kako bi se smanjio i/ili uklonio doping u sportu. Prijenos osobnih podataka trebalo bi također smatrati zakonitim ako je nužan za zaštitu interesa koji je temeljan za vitalne interese ispitanika ili druge osobe, uključujući tjelesni integritet ili život, ako ispitanik nije u stanju dati privolu. Ako ne postoji odluka o primjerenosti, pravom Unije ili pravom države članice mogu se, iz važnih razloga od javnog interesa, izričito odrediti ograničenja prijenosa određenih kategorija podataka trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji. Države članice trebale bi izvijestiti Komisiju o takvim odredbama. Svaki prijenos osobnih podataka ispitanika koji tjelesno ili pravno nije u stanju dati privolu u međunarodnu humanitarnu organizaciju, s ciljem izvršenja zadaće obuhvaćene ženevskim konvencijama ili poštovanja međunarodnog humanitarnog prava mjerodavnog u oružanim sukobima, mogao bi se smatrati nužnim zbog važnosti javnog interesa ili zbog toga što je od vitalnog interesa za ispitanika.

(113) Prijenosi koji se ne mogu smatrati ponavljajućim i koji se odnose samo na ograničen broj ispitanika mogli bi također biti mogući u svrhe uvjerljivih, legitimnih interesa voditelja obrade, kada ti interesi nisu podređeni interesima ili pravima i slobodama ispitanika i kada je voditelj obrade procijenio sve okolnosti prijenosa podataka. Voditelj obrade posebnu bi pozornost trebao obratiti na prirodu osobnih podataka, namjenu i trajanje predložene obrade ili predloženih obrada, kao i na situaciju u zemlji porijekla, trećoj zemlji i zemlji konačnog odredišta te bi trebao predvidjeti odgovarajuće zaštitne mjere temeljnih prava i sloboda pojedinaca u vezi s obradom njihovih osobnih podataka. Takvi prijenosi trebali bi biti mogući samo u preostalim slučajevima kada nikakvi drugi razlozi za prijenos nisu primjenjivi. Za potrebe obrade u svrhe znanstvenog ili povijesnog istraživanja ili u statističke svrhe trebalo bi uzeti u obzir legitimna očekivanja društva za povećanjem znanja. Voditelj obrade o prijenosu bi trebao obavijestiti nadzorno tijelo i ispitanika.

(114) U svakom slučaju, ako Komisija nije donijela odluku o odgovarajućoj razini zaštite podataka u trećoj zemlji, voditelj obrade ili izvršitelj obrade trebali bi iskoristiti rješenja koja ispitanicima osiguravaju ostvariva i učinkovita prava u pogledu obrade njihovih podataka u Uniji nakon što su ti podaci preneseni tako da će i dalje uživati zaštitu koju nude temeljna prava i zaštitne mjere.

(115) Neke treće zemlje donose zakone, propise i druge pravne akte radi izravne regulacije aktivnosti obrade fizičkih i pravnih osoba pod jurisdikcijom država članica. To može uključivati presude sudova ili odluke upravnih tijela u trećim zemljama kojima se od voditelja obrade ili izvršitelja obrade traži prijenos ili otkrivanje osobnih podataka i koje se ne temelje na međunarodnom sporazumu, poput ugovora o uzajamnoj pravnoj pomoći, koji vrijede između treće zemlje koja je podnijela zahtjev i Unije ili države članice. Izvanteritorijalna primjena tih zakona, propisa i drugih pravnih akata može predstavljati kršenje međunarodnog prava i može ometati postizanje zaštite pojedinaca koja se ovom Uredbom osigurava u Uniji. Prijenosi bi se smjeli dopustiti samo ako su ispunjeni uvjeti ove Uredbe za prijenos u treće zemlje. Ovo može, među ostalim, biti slučaj kada je otkrivanje nužno iz važnih razloga javnog interesa priznatog pravom Unije ili pravom države članice koje se primjenjuje na voditelja obrade.